DRŽAVNA (PARTIJSKA) TELEVIZIJA? HVALA NE! STATE TELEVISION? NO, THANK YOU!

HRT nije javna televizija nego je uistinu jedan od posljednjih bastiona državne radiotelevizije u Europi. Građani je nažalost financiraju plaćanjem mjesečne pretplate, koja se zasniva na samom posjedovanju RTV prijemnika.

Od same uspostave RH kao države pa do parlamentarnih izbora 2000 kontrolu nad HRT-om imao je HDZ odnosno njezin predsjednik Franjo Tuđman. Nakon smjene vlasti 2000 god. donesen je dosad najbolji Zakon o HRT-u, koji je predviđao izravan izbor članova Vijeća HRT-a. Tadašnja vlast je taj Zakon ipak donijela s figom u džepu, pri čemu je mislila da će uvođenjem takozvanog Upravnog vijeća HRT-a zadržati i dalje kontrolu nad HRT-om. Kada je SDP-ova vlast pak uvidjela da primjenom novog Zakona ne može kontrolirati izravno izabrane članove Vijeća HRT-a, pristupila je ponovnoj izmjeni Zakona i vratila kotač na staro stanje. Zadnja HDZ-ova izmena Zakona o HRT-u iz 2010. god. dokaz je nekompetentnosti, poltronstva i zlih namjera njegovih autora, a omogućava vlasti potpunu kontrolu HRT-a. Dovoljno je pogledati tko su članovi upravnih tijela HRT-a (marionete i poltroni političkih stranaka, upravo suprotnost od onoga što Zakon o HRT-u u čl. 25 točka 9 predviđa).

Zadnja SDP-ova verzija Zakona o HRT daljnje je pogoršanje s namjerom stavljanja HRT-a pod izravnu kontrolu vlasti. Omraženi pojam državne televizije iz nekadašnjih vremena i simbolički je potvrđen imenovanjem Gorana Radmana za ravnatelja HRT-a, osobe koja je bila zadnji direktor HTV-a prije demokratskih promjena u Hrvatskoj. Ovog puta Radman ne dolazi kao eksponent ideologije nego više kao eksponent interesnih lobija.